Halloween Party!

Odmah na početku moram razjasniti jednu stvar: ne volim horor filmove. I ne gledam ih. Jednom sam išla na skrivenu pretpremijeru i pustili su Paranormalnu aktivnost – onaj prvi dio. To mi je valjda prvi put da sam otišla iz kina. Nakon 15-20 minuta. A ništa se još nije bilo dogodilo. Ne mogu pogledati ni klasik Shining. Alien filmove sam prvi put pogledala kako spada tek prije par godina. Rosemaryna beba, Omen, Exorcist, Noć vještica, Strava u Ulicibrijestova, Vještica iz Blaira, Uljezi (The Others)... – ništa od toga. Problem mi je bio gledati i Dosjee X. Još uvijek razmišljam hoću li se usuditi otići na Crimson Peak jer predivno izgleda, a glavni glumci su čisto savršenstvo. Vrhunac su oni slabi teen horori – Znam što si radila prošlog ljeta i Vrisak. Nije baš za pohvalu J

Vrisak

Vještice, vampiri i druga slična bića su već druga priča. Sve dok to nije klasični horor, odlično! Zombiji? To je posebna kategorija. Nikad me nisu previše zanimali niti fascinirali. A opet, i dalje redovito gledam Žive mrtvace (The Walking Dead). Prva sezona mi je bila savršena. Nagovorili su me na seriju jer su mi obećali novi Lost. Jeftino, znam. Dalje je TWD stalno razočaranje s ponekim usponom ili tračkom nade, ali kratko traje. Ta serija mi je kao čips – znaš da nije dobro, a ne možeš prestati.

The Walking Dead

Iz tog razloga mi je potpuno neopaženo prošao i film Svjetski rat Z (World War Z) iz 2013. godine. Vidjela sam najavu u kinu i prikazivao je Brada Pitta i zombije koji trče sto na sat i stvaraju zombi planine pa mogu rušiti i helikoptere!?!?!?!?! Nema šanse mislila sam si! I onda sam jednog dana imala dogovor u gradu i čekala ispred Algoritma u Gajevoj (eto, i meni se može poneki put dogoditi da uranim). Kako je bila zima, ušla sam unutra. Kao i svi. Malo sam gledala što se nudi od knjiga. Na polici je bio hrvatski prijevod knjige, uzela sam ju i prolistala iz znatiželje. Otvorila ma ju počela čitati tek toliko da vidim o čemu se tu točno radi. I nisam mogla prestati! Knjigu sam ubrzo kupila i pročitala ju. Bila sam oduševljena (još uvijek sam)! Nakon te knjige više nijedna zombi apokalipsa nema smisla. Sva rješenja su u njoj. Mislim da ju netko treba dostaviti Ricku i ekipi jer u toj seriji nisu samo zombiji bezumni, čast iznimkama.

Scena iz filma Svjetski rat Z

O čemu se ovdje radi?

World War Z

Prvo osnovni podaci:

Autor: Max Brooks

Naziv knjige: Svjetski rat Z. Usmena povijest rata protiv zombija (World War Z: An Oral History of the Zombie War)

Prvo izdanje: Crown, 2006.

Hrvatsko izdanje: Medo i zeko, 2013. Prevoditeljica: Dora Markić. Cijena: 139 kn. Broj stranica: 330

Hrvatsko izdanje

Max Brooks (1972.) je američki pisac, scenarist, ponekad i glumac. Njegove knjige se uglavnom fokusiraju na zombi tematiku, iako je od 2001. do 2003. bio dio scenarističke ekipe iz Saturday Night Live. Prvu knjigu je izdao 2003. godine - The Zombie Survival Guide – koja opisuje nastanak i život zombija. Svjetski rat Z napisao je 2066. i ubrzo su kupljena prava na film, koji je snimljen 2013. godine. U 2009. napisao je nastavak Vodiča - The Zombie Survival Guide: Recorded Attacks – u obliku stripa.

White Zombie, 1932.

Svjetski rat Z. Usmena povijest rata protiv zombija započinje incidentom u Kini koji je ubrzo pokrenuo još jednu pandemiju u toj zemlji i vrlo brzo se počela širiti i izvan granica. A nakon toga je uslijedio globalni rat u kojem su na jednoj strani bili ljudi i čitava civilizacija, a na drugoj zombiji. Priču/događaje iz tog rata nam prenosi član UN-ove poslijeratne komisije koji je skupljao svjedočanstva ratnih sudionika diljem svijeta. I tu je glavna (ok, barem meni) poanta ove knjige. Njezina struktura. Knjiga je podijeljena u poglavlja koja prate tijek rata. Unutar tih poglavlja izmjenjuju se brojna svjedočanstva sudionika rata koja odgovaraju na pitanja članu UN-ove komisije. Neki od njih se pojavljuju u raznim poglavljima, neki samo jednom – ovismo o tome koliko su znali i sudjelovali u ratu. Kolaž tih svjedočanstava daje cjelinu i tako se stvara ukupna slika, tj. povijest rata protiv zombija.

I Walked with a Zombie, 1943.

Dakle, jedno književno djelo je iskoristilo, štoviše u svoju strukturu ugradilo jednu historiografsku metodu. I tu je za mene bio potpuni uspjeh. Riječ je o usmenoj povijesti ili oralnoj historiji (oral history). Usmena povijest je najčešće razgovor sa svjedocima vremena u svrhu pokušaja povijesne rekonstrukcije tog vremena ili određene teme. Ona upotpunjava neku cjelinu, njome se doslovno „stvaraju“ novi izvori za proučavanjem neke povijesne teme, a što je najvažnije, usmena povijest može (dakako uz brojne ograde) ispraviti nedostajanje dokumenata ili tzv. „traga na papiru“, odnosno daje glas nepismenima, marginaliziranima, radnicima i običnim ljudima, čiji su životni tokovi, svakodnevne prakse i doživljaji prošlog vremena prošli neopaženo, budući da se „ne nalaze“ na uobičajenim povjesničarski važnim ispravama i dokumentima u arhivu. Usmena povijest njima daje prostor i glas, metaforički i doslovono.

The Last Man on Earth, 1964.

Za provođenje usmene povijesti treba vam pripremljeni set pitanja kao svojevrsni početak razgovora (tko zna gdje vas sve kasnije razgovor može odnijeti) i diktafon na kojem ćete to snimati. Nakon obavljenog razgovora, slijede njegov transkript i autorizacija te je nakon toga razgovor, kao povijesni izvor, spreman za daljnju historiografsku obradu. Moglo bi se reći da je usmena povijest jedna od najstarijih povijesnih metoda ako se uzme u obzir usmena predaja kojom su se služili još antički grčki i rimski povjesničari, počevši od Herodota. No, kako se tijekom vremena razvijala povijesna znanost, pisani izvori su postali temelj i ova metoda je polako zaboravljena, a zatim je našla čvrsto uporište u etnologiji. Usmena povijest kao definirana metoda u laganom je usponu od 1950-ih, a posebice od 1970-ih godina pa nadalje. Prvo se počela širiti iz SAD-s te naročito Velike Britanije, gdje su je otočki povjesničari koristili isprva u proučavanju radničkog pokreta, svakodnevice radnika, sindikalne povijesti, itd. U takvom je kontekstu do izražaja došla najveća prednost usmene povijesti, kako je već spomenuto - da zabilježava priče onih o kojima izvori često šute ili samo površno govore.

The Plague of the Zombies, 1966.

Vrlo popularna su postala i svjedočanstva o važnim povijesnim događajima, ali iz perspektive određenih skupina ili pojedinaca koji nisu krojili te događaje ili bili u prvim redovima. Te knjige postale su izrazito popularne, ne samo među povjesničarima, već i kod šireg čitateljstva. Od povjesničara je iznimno važno spomenuti engleskog povjesničara Paula Thompsona (1935.), jednog od najboljih i najvažnijih promotora metode usmene povijesti. On je u svojoj knjizi The Voice of the Past. Oral History (prvi put tiskano 1978.) objašnjava osnovne postulate metode i onoga što povjesničar koji se bavi usmenom poviješću treba, odnosno može raditi, daje odgovore kako, na koji način i unutar kojih tema i cjelina. Početkom 1970-ih godina vodio je projekt pod nazivom „Family Life and Work Experience before 1918“, što je rezultiralo knjigom The Edwardians: The Remaking of British Society. Nakon toga je nastavio proučavati ovom metodom povijest radničkog sloja i radništva, te povijest obitelji.

Night of the Living Dead, 1968.

Drugi važan povjesničar koji je bio aktivan i prije Thompsona je Studs Terkel (1912.-2008.), američki novinar, povjesničar, spisatelj. Karijeru je započeo na radiju, a njegova emisija se zvala „The Studs Terkel Program“ (1952.-1997.). Prvu knjigu napisao je 1957. – Giants of Jazz. Nakon nje je napisao niz knjiga, sve metodom usmene povijesti, a teme su bile iz američke povijesti, a protagonisti su bili „obični“, svakodnevni ljudi. Njegova knjiga o Velikoj gospodarskoj krizi - Hard Times: An Oral History of the Great Depression (1970.) – je paradigmatska knjiga usmene povijesti. Metoda mu nije bila razrađena kako su je kasnije razradili povjesničari (dakle, i Thompson), ali njegove knjige sadrže sjajne priče i sudbine te jednom posebnom dramaturgijom daju odgovore na pitanje: „Kako je to zaista bilo?“ Zbog toga je i bio izrazito popularan i čitan (primjerice knjiga Working: People Talk About What They Do All Day and How They Feel About What They Do iz 1974.). Svakako najpoznatija knjiga mu je „The Good War“: An Oral History of World War II iz 1985. za koju je dobio Pulitzerovu nagradu. U njoj su prikupljena svjedočanstva ljudi koja su prethodila Drugom svjetskom ratu, ali i njihova za vrijeme te nakon rata.

Dead Snow, 2009.

Upravo je ova knjiga inspirirala Max Brooksa za Svjetski rat Z. Brooks je pročitao knjigu još kao tinejdžer i otada je ostala uz njega. Znao je što radi – studirao je povijest, ali je odustao od studija. Uostalom, njegov otac je autor i redatelj filma Smiješna strana povijesti (History of the World: Part I, 1981.) - poznati i nekoć omiljeni Mel Brooks. Ne znam kako vi, ali ja sam stvarno voljela taj film kao dijete :)

Dawn of the Dead, 1978.

No, neka vas ovaj kratki opis usmene povijesti ne obeshrabri. Brooksova knjiga će vas „dobiti“ brzom radnjom, izmjenom situacija, nikada vam neće biti dosadno. Neće vas umoriti opisima. Sve je funkcionalno, ali nije utilitarno. Likovi su šaroliki, dolaze iz različitih dijelova svijeta pa se tako upoznajemo i s globalnom poviješću tog svijeta. Naime, nije definirano kada se radnja odvija, no očito je d aje u nekoj bliskoj budućnosti. I geopolitička slika prije samog rata je dosta promijenjena, ali civilizacija nije još toliko napredna da bi bila daleka budućnost. Knjiga vas jednostavno puni adrenalinom (baš kao i mene dok ovo tipkam – nadam se da nema previše tipfelera). I činjenica da su iskazi sakupljeni nakon rata nimalo ne umanjuje napetost. Zombiji su jednostavno pošast, neprijatelj koji je možda i najgori jer oni idu samo naprijed, a ništa im ne treba, nikakva logistika. Priče na koje ćete naići su nevjerojatne priče o preživljavanju, borbi, svjedočenju. Usput dobivate i kompletnu sliku kako se pošast širila, kako se pokušalo preživjeti, kako se borilo protiv nje i na kraju koja je bila globalna strategija. Zapravo, čitajući knjigu, sve vam se čini izrazito moguće i prenosivo na drugi situacije već sutra, što je stvarno zastrašujuće. Brooks je u tim trenucima i povjesničar i geopolitički strateg. Cijeli svijet vam je pred očima dok to čitate.

Day of the Dead, 1985.

Max Brooks je na jedan način strukturno izašao iz književnih žanrova, a korištenje jedne znanstvene metode daje dodatnu ozbiljnost i uvjerljivost knjizi. Jer je u današnje vrijeme upravo ta uvjerljivost ključna, posebice ako se uzmu u obzir ovakvi i slični žanrovi (fantasy, znanstvena fanstastika, super heroji).

Cemetery Man, 1994.

Nije ni čudo da je vidio veliki potencijal u usmenoj povijesti. Ona je možda i najpopularnija metoda koja najlakše dopire do publike izvan stručnih krugova. Iako ju ja osobno ne preferiram jer je metodološki dosta labilna i morate imati puno povjerenja u ljude s kojima radite (a radite s mnogo ljudi), sigurna sam da će dobar povjesničar te metode napraviti, u kombinaciji s drugim izvorima, jako dobro i zanimljivo djelo.

Resident Evil, 2002.

Halloween nam se bliži i sve je popularniji i kod nas. Pa neka vas u tu „najstrašniju“ noć upravo uvedu zombiji, a ja vam nudim nekoliko jednostavnih ideja za jedan Halloween party. Ove godine nisam ništa radila, ali već sam radila to nekoliko puta (jednom čak i za druge) pa se nakupilo nešto fotografija. Uživajte! I svakako mi javite ako ste čitali knjigu, jako me zanimaju vaši dojmovi. A može i o filmu :)

Zombieland, 2009.

Halloween Party - nekoliko jedostavnih i brzih ideja

Slano

Mumije

Trebat ćete: hrenovke, lisnato tijesto, senf

Kupite hrenovke, ali ne one velike, već one male. Lisnato tijesto razrežite na trakice. Možete ga premazati senfom. U njega umotajte hrenovke, ostavljajući pri vrhu jedan otvor - kao na fotografiji. Krajeve možete malo navlažiti vodom kako se ne bi odlijepili tijekom pečenja. Pecite u zagrijanoj pećnici na 200 °C dok lisnato ne pozlati. Provjerite nakon 10-15 minuta. Kada je pečeno, na otvor možete čačkalicom staviti dvije točkice senfa kao oči.

Odrezani prsti

Trebat ćete: koktel hrenovke, listanto tijesto, kečap.

Koltel hrenovke omotajte lisnatim tijestom koje ste prije narezali na trakice. Omotajte 2/3 hrenovke. Stavite peći u pećnicu. Kada je gotovo, nožem malo odrežite gornji dio hrenovke kako bi izgledao kao nokat. Taj dio možete napuniti kečapom, kao i rubove hrenovke. Kečap će glumiti, naravno, krv.

Slatko

Lanterne od naranči

Trebat ćete: naranče, drugo voće po želji za voćnu salatu

Narančama odrežite vrh koji je poslužiti kasnije kao poklopac. Pažljivo izvadite sredinu. Možete si malo pomoći i nožem, ali pazite da ne oštetite koru. Kada ste očistili naranču, nožem pažljivo izrežite jednu stranu naranče u željene oblike. Zatim pripremite voćnu salatu (ne zaboravite izdubljenu naranču) i napunite lanterne.

Cupcakes koji podsjećaju na mozak

Trebat ćete: muffine, glazuru za cupcakes od vanilije ili od krem sira ili bilo koju koja će biti bijele boje

Napravite svoje omiljene cupcakes ili muffine - što jednstavnije - od vanilije ili čokolade. Zatim napravite jednostavnu glazuru. Ako radite od vanilije, izmiješajte maslac i šećer u prahu te ulijte ekstrakt od vanilije. Za glazuru od krem sira: mikserom izmiješajte omekšali maslac i krem sir. Zatim dodajte šećer u prahu i na kraju ekstrakt vanilije. Sve glazure prije probajte da vidite treba li dodati još šećera ili vanilije. Uzmite nastavak za dekoriranje koji može dati ovakvu "rebrastu" dekoraciju (vidi sliku) i samo oblikujte na muffinina mozak.

Cupcake groblje - smrt čokoladnim predoziranjem

Trebat ćete: čokoladne cupcakes (dakle i glazuru od čokolade), čokoladne kekse, piškote, čokoladu za kuhanje, nešto za pisanje

Prvo napravite čokoladne muffine. Zatim napravite glazuru od čokolade za cupcakes: u gore opisanu glazuru od vanilije samo umiješajte rastopljenu čokoladu. Ako je pregusto, dodajte u sve još malo mlijeka. Nakon toga rastopite čokoladu za kuhanje i prepolovite piškote. Piškote umočite (cijele) u rastopljenu čokoladu i stavite sa strane dok se ne osuši potpuno. Kada se sve osuši, na vrh možete bojom za ukrašavanje napisati RIP. U sredinu čokoladnih cupcakesa napravite jednu udubinu. U tu udubinu stavite piškotu kako bi stajale na cupcakesima. Razmrvite čokoladne kekse (najbolje ih je staviti u vrećicu za zamrzavanje i preko njih prolaziti valjkom ili, još bolje, istući batom). Na vrh cupcakesa, oko piškota, stavite razmrvljene kekse - oni su zemlja.

Classic Apple Pie Muffins

Trebat ćete: muffine od jabuke i bombone od karamele (ali ne one tvrde i "staklaste", kao što su Werther's Original, već one mekane)

Napravite muffine od jabuka. Za brzinski i jednostavni preljev od karamele, iskoristite bombone od karamele. Odmotajte ih i stavite u jednu staklenu posudu i otopite ih u mikrovalnoj - malo po malo i svaki put kad provjeravate jesu li gotovi, promiješajte ih. Zatim karamelu nanesite žlicom na vrh muffina i to je to - pita od jabuka s karamelom - najbolja kombinacija okusa.

Crvi koji izlaze iz zemlje

Trebat ćete: puding od čokolade, čokoladne kekse, gumene crve

Skuhajte puding od čokolade. Ulijte ga u posude/čaše. Izmrvite čokoladne kekse. Pospite ih po pudingu i stavite na vrh gumene crve tako da izgledaju kao da izlaze iz zemlje. Ne može lakše!

Na stol stavite još ili suho cvijeće, jesensko lišće, svijeće, zamračite prostoriju i to je to! Možete isprintati i neke zgodne nazive i sl. pa i njima ukrasiti stol ili prostoriju. Ideja je i previše! Ovo su neki uobičajeni i jednostavi recepti. Nadam se da će vam pomoći i da će vam se svidjeti. Ako ste već radili slične stvari ili ako napravite nešto od ovoga, rado bih vidjela vaše fotke :)